четвртак, 27. октобар 2011.

Uvek ce postojati jedna osoba...

Uvek ce postojati ona jedna osoba … sa kojom si bio u dugoj… ili možda kratkoj vezi.. nebitno.. Sa kojom si toliko doživeo.. a možda i ne… Pa si prekinuo sa njom.. a možda je to ucinila ona.. zbog nekog možda cak i nebitnog razloga.. Ali u svakom slucaju… to je ona osoba koje se uvek setiš kada želiš ici dalje.. osoba koja uvek dotakne tvoje srce kada pomisliš o ljubavi.. osoba koju nikada neceš zaboraviti.. osoba koja ti je promenila sve… osoba zbog koje stvari više nikada nece biti iste.. ona jedina osoba sa kojom se osecaš potpuno. .. I znaš da iako si odlucio ici dalje i preboleti, znaš da se nikada neceš zapravo oporaviti …



четвртак, 20. октобар 2011.

Prica o mami :)

MAMA - Jer te 9 meseci nosi ispod srca. ♥
MAMA - Imenica kojoj nema zamenice. ♥
MAMA - Koja je uvek tu za tebe. ♥
MAMA - Koja će život dati za tebe. ♥
MAMA - Jedina ženska osoba kojoj ću u životu verovati. ♥
MAMA - Jer mi daje savete. ♥

I zato ja volim svoju MAMU :))




уторак, 18. октобар 2011.

Prica o tati :)

♥ Tata ♥ Osoba koja je stajala iznad nas kada smo se rodili,tako velika i smesna [tada]. Secam se kada sam svoje detinjstvo provodio sa njim (: Igrali smo se auticima! Secam se kada me je zasmejavao pre spavanja i kada me ususka za laku noc i najtoplije poljubi! ^_^ Bio je nekada strog, jer zna zasto je to dobro! Zeleo je sve najbolje MENI i mom buducem zivotu! Uvek je bio tu,i dok sam bio mali uvek mi je govorio koliko me voli :) Posle svadje uvek je dosao do mene, prvi popustio i zagrlio me je! Jer on je MOJ TATA i znam da me VOLI NAJVISE NA SVETU! :))))





понедељак, 17. октобар 2011.

12 molbi jednog psa

♥ PAS-COVEKOV NAJBOLJI PRJATELJ♥
12 molbi jednog psa:

1) Moj zivot traje 10 do 15 godina. Svaki rastanak od tebe za mene znaci patnju. Razmisli o tome pre nego sto me uzmes.

2) Voli me onakvog kakav sam, jer si me ti birao. Ja nemam tu mogucnost, da biram prijatelja i gospodara.

3) Daj mi vremena da shvatim sta od mene trazis. Pre nego sto me, u toku obuke, izgrdis - preispitaj sebe, mozda ti gresis ili ja ne mogu da shvatim sta ti zelis.

4) Voli me, ja živim od tvoje ljubavi.

5) Ne ljuti se na mene i ne kaznjavaj me. Ti imas svoj posao, svoje prijatelje, svoju razonodu, a ja imam samo tebe.

6) Pricaj sa mnom! I ako ti se cini da te ne razumem, ja ipak znam sta ti mislis i osecas.

7) Znaj da ja ne zaboravljam kako se sa mnom postupa.

8) Pomisli, pre nego sto me udaris, da te ja sa lakocom mogu ugristi, ali ja to nikada ne radim.

9) Ne uzimaj me kao igracku, dok sam mali i sladak, da bi me kasnije odbacio, jer je moja ljubav prema tebi vecna.

10) Brini o meni kada ostarim, ostanem bez zuba, ogluvim i prestanem da se krecem. I o tebi ce se neko brinuti - starost je ista za sve.

11) Prati me na mom poslednjem putu. Nemoj nikada reci: "Ja to ne mogu da gledam" ili: "Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti". S tobom je za mene sve lakse. Neka ti to bude dug za moju vernost i nasu lepu mladost.

12) Kada me vise ne bude bilo, nemoj tugovati, vec usreci nekog novog psa i voli ga kao sto si mene voleo.

Nadam se da vam se svideo text :)




Osam lazi jedne majke - Tuzna prica :(

Moja majka nije uvijek govorila istinu. Slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima!

Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici. Siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo krompira u kući. Majka bi pripr...emila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjir govoreći: ”Jedi, sine, ja nisam gladna.”

To je bila njena prva laž

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obe ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši:

“Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.”

Ovo je bila njena druga laž.

Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjeće i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu sa odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je:

”Mamaaaaa, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!”

Ona se nasmijala i rekla: ”Sine moj, ja nisam umorna.”

Ovo je bila njena treća laž.

Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu. Kada su se ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočeka u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se ipogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ”Majko, pij”, a ona reče: ”Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.”

Ovo je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živio je moj ujak, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da utolimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ”Ja nemam potrebe za ljubavlju.”

Ovo je bila njena peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plate i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ”Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.”

Ovo je bila njena šesta laž.

Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Jedna firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom srećnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ”Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.”

Ovo je bila njena sedma laž.

Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao pomagati. Šta sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao…. Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši:

”Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.”

Ovo je bila njena osma laž.

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila. Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem:

Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.

Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem:

Uvijek se prisjeti…




недеља, 16. октобар 2011.

Prica o Bogu , zivotinjama i coveku .

Bog rece magarcu: Ti ces se zvati magarac. Ti ces rintaciti po celi dan i zvace te glupim. Ziveces 20 godina. Magarac odgovori: Uh, to ne zvuci kao dobar zivot. Mogu li ja da zivim 5 godina? I Bog pristane. Onda je Bog stvorio psa. Bog rece psu: Ti ces se zvati pas, ziveces kao potcinjena zivotinja, ziveces od ostataka sa stola i cuva...ces kucu. Ziveces 35 godina. Pas odgovori: Mogu li ja onda da zivim 15 godina? I Bog pristane. Onda je Bog stvorio papagaja. Bog rece papagaju: Ti ces se zvati papagaj. Sedeces u uglu dnevnog boravka, ponavljaces sve sto ljudi kazu, i iritiraces svakoga. Ziveces 75 godina. Papagaj odgovori: A kako bi bilo da ja zivim samo 50 godina? I Bog pristane. I onda je Bog stvorio muskarca… Bog rece muskarcu: Ti ces biti ljudsko bice, muskarac, i ziveces odlican zivot. Ti ces biti mudar i pametan, i vladaces i odlucivati na ovom svetu. Ziveces 20 godina. Muskarac odgovori: To zvuci kao jako dobar zivot, al zar ne bi mogao ziveti malo duze? (ovde je muskarac po prvi put iskoristio svoju inteligenciju.) Mogu li dobiti onih 15 godina sto magarac nije hteo, onih 20 sto ih je pas odbio i onih 25 sto papagaj nije zeleo? I Bog pristane. Zato muskarac zivi odlican zivot dok ne napuni 20 godina. Onda se ozeni. Sledecih 15 godina rintaci po celi dan i zovu ga glupim. Onda dobije decu, zivi od ostataka sa stola i cuva kucu sledecih 20 godina. Zadnjih 25 godina sedi u uglu dnevnog boravka, ponavlja sve sto drugi kazu i iritira svakoga.
Hahaah :D




субота, 15. октобар 2011.

Prica o Bebi i Bogu :)

Prema staroj prici, beba je pre rodjenja upitala Boga:
- Kazu da me sutra saljes na Zemlju, ali kako cu se ja snaci ovako bespomocna?
- Odabrao sam andjele za tebe. Oni ce te cekati i brinuti se o tebi. Svakog dana dana ce se smejati sa tobom, dobijaces njihovu ljubav svakog dana i bices srecno bice - odgovorio je Bog.
- Kako cu se s ljudima sporazumevati kad ne znam njihov jezik?
- Tvoji ce te andjeli nauciti jezik, pa ces se moci sporazumevati.
beba je podigla glavu i upitala:
- Svi kazu da na Zemlji ima losih ljudi. Ko ce me stititi?
- Tvoji andjeli ce te cuvati makar po cenu zivota - odgovorio je Bog.
- Hoces li mi bar reci njihovo ime - upita beba
- Nije vazno kako se zovu.. Ti ces ih zvati MAMA i TATA - odgovori Bog. :)))




Pravi decko ???

Pravi decko nije onaj koji ti daje pusta obecanja,koji nikad nije tu kad ti treba i koji se ljuti zbog svakojakih gluposti,koji pokusava da te promeni i nece da ti se prilagodi...Pravi deko JE ONAJ koji ce te svakim danom obradovati, sitnicama, malim znakom paznje, lepom reci, onaj koji ce da trpi kad si nervozna i kad besnis zbog toga na njega, onaj koji ce se truditi da ti ispuni svaku zelju, koji da ga pozoves u 3 ujutro i kazes mu da ti treba, bi dosao....PRAVI DECKO JE ONAJ KOJI CE TE VOLETI TAKVU KAKVA JESI i nece se truditi da postanes neka "fiminizirana riba" samo da bi njegovo drustvo videlo kakvu on "lepoticu" ima pored sebe!Ljubav je uzajamno dejstvo!Ne moze se jedna osoba truditi,a druga terati samo po svom!



петак, 14. октобар 2011.

Tuzna prica :(

Zazvonio je telefon. Dugo je zvonio. Konacno se javio. On: Halo! Ona: Cao, ja sam. Dugo se nismo culi, jako dugo. On: Ne mogu verovati da si to ti, ali prepoznajem ti glas, da. Ona: Da, predugo. Predugo sam oklevala da okrenem tvoj broj. Ni...... sama ne znam kako sam se na to naterala sad. On: Da. Ona: Našla sam tvoj novi broj na informacijama. Sva sreca pa nema puno muškaraca s tvojim imenom. On: (Tišina) Kako to da si nazvala? Ona: (Tišina) Pa, htela sam te cuti, videti kako si. On: Nakon toliko vremena da me pitaš kako sam. Dobro sam, ide nekako. Živi se dan po dan. A ti? Ona: Dobro sam. On: Lažeš, osetim ti po glasu. Nikada nisi znala lagati. Ona: Tebi ne. On: Da, to je uvek valjalo kod nas. Barem se nikada nismo lagali. Ona: Znaš… (Tišina) …nemam pravo to pitati, ali… je l’ se setiš ikada mene? On: (Tišina) Ona: Ne moraš odgovoriti, postavljam pitanja bez smisla. Previše je vremena prošlo. Imaš svoj život. On: Naravno da se setim i nekada poželim da nije tako. Ali, uvek je isto. Ona: Pitam se zašto sam to napravila. Zašto sam te oterala od sebe? Nikad mi to nije bilo jasno. Možda sam se previše plašila da ceš biti kao i svi drugi, da ceš i ti otici na kraju, pa sam te oterala. Terala te, a samo sam htela da ostaneš. On: I ja sam hteo samo to – ostati. Ona: Ja sam kriva za sve. On: Ne, nisi ti kriva. I ja sam prebrzo digao ruke od tebe. Otišao ponosno muški, da bi sada sedio sam i razmišljao o tome kako je moglo biti da sam ostao. Ona: (Tišina) I, kako si ti, jesi li oženjen? Imaš li porodicu? On: Nemam. Oženio se jesam, ali nakon dve godine sam se i razveo. Bila je dobra, draga. Sve mi je želje ispunjavala, ali je nisam voleo. Trudio sam se zavoleti je, ali nakon nekog vremena shvatio sam da je to nemoguce, pa sam je pustio da ode. Sad se udala, ima dvoje dece i srecna je. Ona: A, ti živiš sam? On: Da. Živim sam. Naucio sam se na to. Navikne se covek kad mora. Ona: Da, navikne se covek. On: A, šta je s’ tobom? Ona: Ja sam sama. Uživam kao i uvek. Dobro je. On: Nikad se neceš promeniti. Ali, nisi sretna. Ona: (Tišina) On: Ne moraš mi to reci, znam te toliko. Mirnija si nego što si bila pre. Ona: Pa, eto bilo je vreme da i ja malo odrastem. On: Da, ko bi rekao da ceš i ti jednom odrasti i biti ozbiljna žena. Ona: Da, morala sam i ja malo odrasti. On: Znaš, cesto sam razmišljao o ovome. Sanjao da ceš nazvati, da ceš se pojaviti negde, onako iznenada. Zamišljao sam kako cu biti srecan ako te opet vidim ili cujem (Tišina) i jesam srecan, ali sam istovremeno i potišten. Ona: Zašto? On: Zato što mi je sad jasno da se neke stvari ne mogu vratiti na staro. Promenili smo se, nismo više djeca. Nismo više tako mladi i puni poleta, u stanju menjati sve. Ona: Znam, znam da nije više isto, ali… On: Nema tu više „ali“, znaš to i sama. Ne moram ti to ja govoriti, odrasli smo. Ona: (Tišina) Znaci… znaci, kad spustim slušalicu… On: Necemo se više cuti, da. Necu te zvati, a neceš n ti mene. Samo bi se povredili još više. Ona: Znaci necemo se ni videti? On: Necemo, to je bolje za nas oboje. Bolje da te ne vidim. Ona: Htela bi te videti. On: Nije stvar u tome da te ne želim videti. Želim to više od svega, ali znam da ne smem. Tako bi samo povredio sebe, a i tebe. Ona: Znam. (Tišina) On: Nisam te zaboravio, niti cu. Znaš to. Nikada te necu isterati iz svog srca, niti iz svojih misli. Tamo cu te cuvati dok sam živ. Ona: (Tišina) Ali… On: I nemoj se sada pitati zašto. Nemoj jedina! Tako je moralo biti. Sada bi najveca greška bila verovati da možemo nastaviti gde smo stali pre 12 godina. Ona: Ne mogu dalje od onda. Od onog dana. On: Znam. Ona: Nsam htela da budeš nesrecan. Oprosti mi. On: Nisi ti kriva. Ne možeš se kriviti što sam te zavoleo, previše zavoleo. Nisi ti kriva što ne mogu voleti drugu. Jednostavno je tako. Ona: (Tihi jecaj) On: Draga, vreme je da se pozdravimo i da završimo s ovom mukom. Molim te, napravi to zbog sebe i zbog mene. Necemo se više kažnjavati. Ok? Ona: (Tihi jecaj) Nemoj, nemoj spustiti slušalicu, molim te. On: (Tišina) Nemoj plakati. Ona: (Tihi jecaj) Volim te! On: I ja tebe, ali ne možemo ovako. Ne možemo opet otvarati stare rane. Nemoj… nemoj misliti više na to. Živi život! Živi i seti me se kada spavaš, tamo možemo biti zajedno. Tamo te cuvam svake noci. Tamo imamo 22 godine i ništa nam se ne može dogoditi. Ona: Ne želim ovo, ne želim da nestaneš. On: Znam. Ni ja to ne želim, ali znam da je tako najpametnije. A, znaš i ti, samo što sada ne želiš to priznati. Ona: Ne mogu spustiti slušalicu. On: Onda cu ti pomoci još ovaj put, voljena. Pozdravicu te i reci ti da ceš mi uvek biti u mislima i srcu. Živi, sreco moja, živi! Volim te! (Spuštena slušalica) Ona: (Jecaj) I ja tebe volim. (Jecaj) Prošlo je 40 godina. Nisu nikada više razgovarali, niti su se videli. Onda je on umro. Na njegovom spomeniku, u donjem desom cošku, stajalo je malo ugravirano srce, a pored njega reci: Ovo je srce pripadalo samo njoj. Pored toga je stajao datum njihovog telefonskog razgovora. Tog hladnog zimskog jutra na grobu je klecala seda starica i tiho plakala. Suze su klizile niz njeno naborano lice, a njen dah je bio jedino što je bilo toplo. U naboranim rukama je držala jednu crvenu ružu. Dugo je tako nepomicno klecala. Zatim se nagela, poljubila ružu i stavila je na grob. Otišla je polako u daljinu. Polako… Polako, kao da ne želi otici. Svake je godine dolazila na taj dan i donosila ružu. Uvek bi se zadržala 15-ak minuta i opet nestala. Jedne godine starica nije došla. Nije bilo starice. Nije bilo ruže. Samo prazan grob i snega na njemu. No, te noci zvezde su neobicno jako sijale. Sijale su jer nije više bilo tuge, jer su konacno bili zajedno tamo gde su jedino mogli biti srecni zajedno – u vecnosti.
:(((




ZAŠTO ŽENE PLAČU?




Dečak upita svoju majku: “Zašto plačeš?”
“Zato što sam žena” – odgovorila mu je.
“Ne razumem” – rekao je dečak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: “Nikada i nećeš.
Kasnije je upitao oca: “Zašto mama plače bez ikakvog razloga?”
“Sve žene plaču bez ikakvog razloga” – bilo je jedino što mu je otac znao reći.Dečak je odrastao i postao muškarac, i još uvek se pitao zašto žene plaču.
Na kraju je zamolio Boga da mu objasni molio ga je i molio . Kad mu se Bog obratio, upitao ga je:
“Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?”
Bog odgovori:
“Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna.
Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog sveta, a opet dovoljno nežna da mogu pružati utehu.
Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njene dece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kada svi drugi odustanu, i da se brine za svoju porodicu u doba bolesti i nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osećajnost da voli svoju decu bez obzira na sve, čak i ako ju je njeno dete veoma povredilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove greške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povredio svoju ženu, ali povremeno testira njenu snagu i odlučnost da stalno bude uz njega.
I napokon, dao sam joj suzu da je isplače.
To je samo njeno na korišćenje kad god joj zatreba.
Vidiš, sine moj, lepota nije u odeći koju nosi, u njenom telu, ili u načinu na koji se češlja.
Lepota žene mora se videti u njenim očima, jer to je ulaz u njeno srce – mesto gde stanuje ljubav....




четвртак, 13. октобар 2011.

Nekad i sad

Kad smo mi bili mali,mi smo se igrali na ulici,ne ONLINE !!!
Trule-kobile, care care koliko ima sati, klise, izmađu dve vatre ,školice, indijanska vatra, žmurke, klikeri, frizbi, lastiš, jurke , ćorave bake, badminton, kauboji i indijanci, arjačkinje-barjačkinje, partizani i nemci mada niko nije hteo u to vreme da bude nemac :D
Zimi, sankanje od jutra do mraka i skijanje na skijicama koje smo sami pravili od držača kolondeza za kiselu vodu i pivo.
Jedva smo čekali da dođe proleće i sa njim krenemo u tuđe bašte.
Brali smo tek zarumenele kajsije, trešnje, jagode i svo ostalo voće !
Vožnju biciklom,jurnjave po ulicama,fudbal i basket ne računam, jer smo za loptom jurili po ceo dan !!!
Jedino vreme našeg celodnevnog odmora,znalo se - 7:15 uz crtani film :D
Ako sam nešto zaboravio neka me neko dopuni :)  




среда, 12. октобар 2011.

Prica o decaku i psu :-)

U izlogu prodavnice sa kucnim ljubimcima, pojavio se natpis "PRODAJEMO STENAD".

Jedan decak, procitavsi natpis odluci da udje u prodavnicu i da se raspita.

- Koliko kostaju stenci ? - upitao je vlasnika prodavnice.

- Izmedju 30 i 40 €. - odgovori trgovac.

Decak zavuce ruku u svoj dzep i izvuce nesto sitnog novca.

- Ja imam samo 2 € 37 Centi !? Mogu li bar, da ih za taj novac pogledam?

Trgovac se nasmesi i zazvizdi, a iz kucice u dvoristu doseta ponosna mama sa svojih pet mekanih loptica! Jedno je stene vidljivo zaostajalo za drugima. Mali se decak odmah sagne i nezno, u ruke podigne sepavo stene.

- Sta nije u redu s ovim maleckim ? - upita decak , zabrinuto i radoznalo.

Trgovac mu objasni da se stene okotilo s jednom kracom sapicom i da ce zato, uvek tako sepati. Decak je uskliknuo:

To je stene , koje bih voleo da kupim!

Trgovac rece:

- Ovo stene ne moras kupiti. Ako ga zaista zeliš , ja cu ti ga pokloniti!

Na to se decak rastuzi i odgovori:

- Ne zelim da mi ga poklonite! Ovo stene je jednako vredno kao i ostali! Ja zelim i hocu da ga kupim po ceni koliko i drugi kostaju! Dacu Vam 2 € i 37 Centi koliko sada imam i po 50 Centi, svaki mesec, sve dok ga potpuno ne otkupim!

A zatim, na samo iznenadjenje trgovca, decak povuce nogavicu svojih pantalona i pokaze svoju iskrivljenu, invalidnu nogu koju je podupirala metalna proteza i tiho uzvrati:

- Ni ja nikada vise necu moci trcati, ni skakati. Ovom stenetu je potreban neko, ko ce ga razumeti, neko ko ce o njemu brinuti i VOLETI GA BAS TAKVOG KAKAV JESTE! 


понедељак, 10. октобар 2011.

Prica o Facebook-u


90 % Roditelja ni ne zna sta im deca pisu po fejsbuku. Kakve statuse , pesme i slike objavljuju.
60 % Roditelja ni ne zna da im deca imaju fejsbuk profil.
5 % Dece koristi fejsbuk za sta je i namenjen!
99 % Dece prihvataju svakoga za prijatelja da bi bili popularni
10 % Devojaka je silovano , jer je otislo na "DEJT" sa nekim " DECKOM" sa fb-a.
70 % Korisnika fejsbuka ga i zloupotrebljavaju.

Fejsbuk nije mesto gde se hvalis da si se slikao/la sa nekim od poznatih pevaca,sportista, mesto gde nalazis momke i devojke, mesto gde objavljujes raznoraznu perverziju vec mesto koje sluzi da bi bio/la u kontaktu sa rodbinom iz drugih gradova.

Vecina je zaboravila pravo znacenje FEJSBUKA! 




Prica za sve

Za vas koji imate roditelje,

Za vas koji ste roditelji,

Za vas koji ste imali roditelje,

Za vas koji znate one koji imaju roditelje

I za vas koji poznajete necije roditelje.

Dragi sine/kceri,

Sada još nisam ostario, a kada me budeš video takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumeti:

Ako se zaprljam u vreme rucka, i ako se ne mogu sam odenuti, budi strpljiv.

Seti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naucio.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me!

Kada si bio malen, morao sam ti istu pricu citati uvek ponovo, pre no što si utonuo u san.

Ako se ne budem želeo kupati, ne ismejavaj me i ne vredaj.

Seti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljadu razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmehom na licu.

Ja sam tebe naucio mnogo stvari:pravilno jesti, pravilno se obuci, suociti se sa životom.

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisetim i ako mi to ne podje za rukom, nemoj se uznemiravati.

Nije mi najvažnija stvar na svetu naš razgovor, vec to, da sam s tobom i da me znaš slušati.

Ako ne budem želeo jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.

Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Kada mi umorne noge više nece dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živeti, da želim umreti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ceš me razumeti.

Jednom ceš spoznati, da sam ti uprkos svim ucinjenim greškama, želeo samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osecaj se bespomocan, kada me budeš gledao pored sebe takvog.

Budi pored mene i pokušaj me razumeti i pomoci mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si poceo živeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošcu.

Vraticu ti osmehom i neizmernom ljubavlju, koju sam oduvek cuvao za tebe.

Volim te sine/kceri.